Portreti prikazuju Iva Goldsteina, koji i nakon devet dana pritvora u hrvatskoj policijskoj stanici izgleda smireno. Na jednoj od fotografija nalazi se broj 28.888 i datum 21. april 1941.
Sedamdeset i šest godina nakon što ih je snimio policijski fotograf, portreti se u formi triptiha nalaze na zidu spavaće sobe Goldsteinovog sina Daniela, u jednom od sivih stambenih blokova zagrebačke četvrti Zapruđe. Daniel, 85-godišnji istoričar i aktivista za ljudska prava, imao je devet godina na početku Drugog svjetskog rata kada mu je djetinjstvo uništeno hapšenjem oca u tek osnovanoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Ivo Goldstein bio je jedan od prvih Jevreja koji su uhapšeni u Karlovcu. Završio je u logoru Jadovno, smještenom u podnožju Velebita, gdje je i ubijen u 41. godini.
Daniel, koji je u znak sjećanja na svog oca nakon rata promijenio prezime u Ivini (Ivin sin), kaže da ni sam ne bi bio među živima da se kao 10-godišnji dječak nije pridružio partizanima pod vođstvom Josipa Broza Tita.
– Nedugo nakon što sam se pridružio partizanima, članovi moje porodice, uključujući baku i djeda koji su me do tada čuvali, ubijeni su u logorima NDH. Nije se uspio spasiti ni moj stric koji je ubijen u Aušvicu – kaže Ivin.
S obzirom na njegovu životnu priču, nije čudo da je Ivin ljut zbog rastućih glasova u Hrvatskoj koji nastoje umanjiti razmjere ustaških zločina počinjenih u Drugom svjetskom ratu.
Nakon priključenja Hrvatske Evropskoj uniji 2013. godine, politička klima dobija izraženiji desni predznak, pa apologeti ustaštva otvoreno zastupaju svoje stavove na društvenim mrežama, u amfiteatrima i najgledanijim televizijskim terminima.
U knjižarama je tako moguće pronaći monografije u kojima se pokušava osporiti teza da je Jasenovac bio ustaški logor smrti, a i među istaknutijim političarima postoje oni koji sumnjaju u genocidnu narav Pavelićevog režima. Kritičari kažu da je riječ o revizionizmu koji podrazumijeva negaciju Holokausta i genocida počinjenih u NDH.
– Negiranje da je Jasenovac bio logor smrti u meni izaziva veliko ogorčenje – rekao je Ivin.
– Smatram da su revizionisti koji tvrde tako nešto zločinci jer svojim lažima ubijaju žrtve po drugi put. Ne znam kako vlada može to da dozvoli ogorčen je Ivin.
Aktivisti za ljudska prava tvrde da se nekoliko poslednjih koalicijskih vlada, predvođenih HDZ-om, prave slijepi na buđenje neofašističke nostalgije, čime dopuštaju bujanje govora mržnje. Takođe, optužuju državne institucije da ne sprovode Kazneni zakon kojim se zabranjuje javno poricanje, znatno umanjivanje ili odobravanje zločina genocida.
Efraim Zurof, koji je više od 40 godina posvetio gonjenju nacista u sklopu Centra „Simon Viesenthal”, opisuje Hrvatsku kao jednu od država koja je nekada bila kolijevka Holokausta, a danas je „kolijevka njegove distorzije”. Hrvatsku smješta uz Estoniju, Litvaniju, Letoniju, Ukrajinu, Mađarsku i djelomično Poljsku, odnosno uz zemlje istočne Europe u kojima je, kako kaže, prisutna selektivna amnezija po pitanju zločina koje su počinili kolaboracionisti, kvislinzi i lokalni antisemiti.
– Ono što je specifično za ove države jeste da nekadašnje borce za nezavisnost i protiv komunizma nastoje pretvoriti u nacionalne heroje – rekao je Zurof.
U znak protesta zbog, kako tvrde, blagonaklonosti vlade prema simpatizerima ustaštva, predstavnici srpske i jevrejske zajednice kao i antifašističkih organizacija poslednje dvije godine bojkotovali su državnu komemoraciju u Jasenovcu. Posebno ih je razljutila ploča s natpisom „Za dom spremni”, odnosno s ustaškim ekvivalentom nacističkom pozdravu „Sieg Heil”, koju su u neposrednoj blizini jasenovačkog logora u novembru prošle godine podigli hrvatski veterani rata 1990-ih.
Ploča s uklesanim „Za dom spremni”, sloganom iz Drugog svjetskog rata, u Jasenovcu se nalazila sve do septembra. Nakon što je mjesecima kritikovana zbog toga što nije reagovala na postavljanje ploče, vlada je u septembru donijela odluku da je premjesti u obližnju Novsku. Mnogi smatraju da je i dalje riječ o lošoj odluci koja je donesena prekasno.
– Kada se počnu događati fašističke pojave u društvu, onda to kod Jevreja izaziva nelagodu – rekla je Sanja Zoričić Tabaković, sudija i predstavnica jevrejske nacionalne manjine u Zagrebu.
– Ali kada nadležna tijela ne reaguju, to izaziva strah jer onda ne znate kuda nas to zapravo može odvesti – navodi ona.
Među najglasnije revizioniste spadaju članovi Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, nevladine organizacije u čijem se članstvu nalaze novinari, učitelji, univerzitetski profesori i katolički sveštenici. Članovi Društva zastupaju teoriju da je Jasenovac za vrijeme ustaša bio tek radni logor, te da je logorom smrti postao tek kada su ga nakon Drugog svjetskog rata preuzeli Titovi partizani. Riječ je o teoriji koja nema uporište u nebrojenim službenim dokumentima i svjedočanstvima, kao ni u radovima eminentnih svjetskih istoričara i stručnjaka za Holokaust.
Istoričarka i predsjednica Upravnog vijeća Spomen-područja Jasenovac Nataša Mataušić kaže da ne postoje dokazi da su jugoslovenski komunisti vodili logor nakon rata.
– Oni [članovi Društva] upotrebljavaju dokumenta koja se čuvaju u Državnom arhivu i koja smo mi godinama koristili, samo ih interpretiraju onako kako im odgovara. Na primjer, činjenicu da je smrt osobe koja je u Jasenovcu ubijena 1943. proglašena 1946. oni koriste kao dokaz da je ta osoba uistinu ubijena 1946. godine – objašnjava ona.
Sekretar Društva Igor Vukić brani rad te organizacije.
– Mi kažemo da je to ono što smo pronašli i zaista nismo ništa zatajili što nam ne ide u prilog – kaže Vukić.
On tvrdi da Jasenovac za vrijeme Drugog svjetskog rata nije bio logor smrti.
Na postavljanje ploče u Jasenovcu vlada je u decembru prošle godine odgovorila osnivanjem posebnog vijeća sastavljenog od stručnjaka čiji je zadatak sastaviti preporuke „za suočavanje s prošlošću”. Vukić kaže da je Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac od tadašnje vlade zatražilo da njegovi članovi sudjeluju u radu vijeća, kojem je zadatak i da ustanovi kako bi se istorija trebala predavati u školama, te koje bi godišnjice trebalo službeno komemorisati.
Prema Vukićevim tvrdnjama, predlog je podržao Božo Petrov koji je u tom periodu obavljao dužnost predsjednika Sabora i Mosta, stranke koja je tada bila dio vladajuće koalicije.
Vukić kaže da su njihovi „prijatelji iz zemlje, Evrope i svijeta” poslali dopise u kojima su se založili za to da se članovi Društva uključe u rad vijeća, te da su te dopise adresirali na Petrova.
Sredinom februara, dvije sedmice prije nego što je vijeće službeno oformljeno, Petrov je premijeru Plenkoviću uputio dopis u kojem mu je proslijedio pristigle poruke podrške.
– Ovim Vam putem u privitku dostavljam predloge da se u rad povjereništva za suočavanje s prošlošću uključe predstavnici Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, napisao je u dopisu koji je ustupljen Balkanskoj istraživačkoj mreži (BIRN).
Međutim, BIRN nije dobio na uvid proslijeđene predloge, kao ni informaciju o tome ko ih je poslao.
Petrov je odbio poziv za intervju, ali Ružica Popović, portparolka Mosta, kazala nam je kako činjenica da je proslijedio dopise ne znači i da ih podržava.
Vlada je na kraju odbila molbu Društva za sudjelovanjem u radu vijeća.
Priredio: M.S.
Poznati revizionisti
Aktivisti za ljudska prava tvrde da umanjivanje zločina počinjenih u Drugom svjetskom ratu ne predstavlja ništa novo u Hrvatskoj. Takve su pojave bile posebno učestale tokom rata 1990-ih, kada je antisrpski sentiment bio izrazito prisutan.
Godine 1989. objavljena je knjiga „Bespuća” koju potpisuje Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik izabran na demokratskim izborima. U knjizi tvrdi da se procjene od šest miliona ubijenih Jevreja u Holokaustu zasnivaju na „previše emocionalno pristrasnim svjedočanstvima i na jednostranim i pretjeranim podacima poratnog obračunavanja ratnih zlodjela i razračunavanja s poraženim počiniteljima ratnih zločina”.
– Jevrej ostaje Jevrej, pa i u logoru Jasenovac. Oni su u logoru zadržali sve svoje mane no s tim da su one sada vidnije. Sebičnost, lukavstvo, nesolidnost, tvrdičluk, podmuklost i konfidentstvo su njihove glavne odlike – pisao je Tuđman. Politikolozi tvrde da je Tuđman bio prvi političar koji je pokušao izjednačiti fašističke zločine s onima koje su počini komunisti, uključujući ubistva ustaša, zatvorenika NDH i civila koja su počinili jugoslovenski partizani neposredno po završetku rata.
U međuvremenu, Stjepan Mesić, drugi hrvatski predsjednik, ove godine je odstupio s dužnosti počasnog predsjednika Saveza antifašističkih boraca i antifašista nakon što su se u javnosti pojavili snimci iz 1992. na kojima dovodi u pitanje karakter jasenovačkog logora.
– Ljudi su ubijani, ali prije dolaska u Jasenovac. Kad bi neko došao u Jasenovac, on je praktično bio spasen jer bio je potreban kao radnik – kazao je Mesić.
Zabraniti rad Društva
Nataša Mataušić iz Spomen-područja Jasenovac smatra da bi trebalo zabraniti rad Društva.
– Ono što oni doista rade je negiranje genocida i Holokausta koji su počinjeni u NDH, rekla je ona.
Upitan da odgovori na takve tvrdnje, Vukić je rekao:
– Kada se spomene genocid, onda se često povezuje sa Srbima. E, ako ćemo o tome, to negiramo. Naravno da ne negiramo Holokaust. Što se tiče Jevreja, to niko ozbiljan, niko pametan ne može negirati i ne saosjećati s tim – kazao je Vukić.
Nema krivičnih prijava
U članu 325 Kaznenog zakona Hrvatske navodi se da onaj koji „javno odobrava, poriče ili znatno umanjuje kazneno djelo genocida, zločina agresije, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina” može dobiti kaznu zatvora u trajanju do tri godine. Iz Ministarstva unutarnjih poslova odgovoreno nam je da policija nikada nije podigla kaznenu prijavu u skladu s odredbama spomenutog zakona.
– U Hrvatskoj to mora biti učinjeno na način koji je podoban da se širi nasilje ili mržnja prema društvenoj skupini u odnosu na koju su zločini počinjeni – objasnila je Vesna Alaburić, zagrebački advokat.
Prema poslednjim dostupnim podacima njemačkog Ministarstva pravosuđa, u 2015. su godini u toj zemlji osuđene 93 osobe zbog negiranja, opravdavanja ili relativiziranja genocida koji su počinili nacisti. Njih šestero osuđeno je na kaznu zatvora.